Vikend putovanja i stvari koje vam nitko ne želi reći o njima
Vikend putovanje- ovaj dvodnevni bijeg od napornog radnog tjedna je nešto što mi pomaže preživjeti mjesec. Zato sam prije par godina uveo jednostavno pravilo. Gđa. Žena i ja moramo barem jednom mjesečno zbrisati negdje daleko od rodbine, punice, projekata i klijenata, i fizički i mentalno. No, ima jedna „mala caka“.
Ponekad, toliko željeno i planirano vikend putovanje izgleda dosta drugačije od onoga što očekuješ. Zato sam i odlučio pisati o stvarima koje ti nitko ne kaže dok čeznutljivo gledaš oglase na booking stranicama i već pakiraš kofere u glavi.
Scenarij #1: Welness vikend za dvoje
Kako izgleda oglas zbog kojeg se odlučuješ na welneSs vikend u toplicama? On i ona, zavaljeni u ležaljkama kraj nekog jacuzzija, piju nevjerojatno zdrave sokove, sretni, opušteni. Ili onaj klasični prizor ugodnog ćaskanja sretnog para koji sjedi u najmodernijoj sauni. Ja ne znam nikoga tko se tako zabavlja u sauni, jer je vruće kao u paklu, ali dobro.
Uglavnom, zbog takvih reklama planiramo vikend koji se sastoji od slijedećih aktivnosti; masaža, bazen i puno spavanja. U međuvremenu, dok je Gđa. Žena na nekom od tretmana koji podrazumijeva velike količine blata u svim bojama i umatanje u najlone, mogu eventualno razmisliti o tome da popijem dobro pivo. I to je to, savršen plan!
Bolna masaža i tretman lica vilinskim suzama
Kako to izgleda u praksi? Sudeći po prosjeku godina gostiju koji se odlučuju na welness vikend, ona fotka sretnog mladog para u sauni je nastala kasnih 60-ih godina. Taj par sada već ima i unuke. Gđa. Žena i ja u svojim četrdesetima izgledamo kao dva balavca koji su došli na maturalac. Ok, bazen je super, ali nema šanse da plivaš bez izbjegavanja bakica koje plutaju u jednodjelnim kupaćima. Svi znamo kako bake plivaju.
I razumijem da je voda ljekovita, ali onaj miris sumpora neću izbiti iz glave godinama. Sve smrdi na sumpor. A kad osjetiš sumpor, pomisliš na bolesti koje liječi voda sa sumporom…i onda ti više i nije toliko do kupanja.
U životu nisam vidio toliko ljudi koji ležerno šeću okolo namazani blatom. Osjećao sam se kao da sam došao nepozvan u domordačko pleme i da sam ja taj s kojim nešto nije u redu. Masaža je priča za sebe. Očekivao sam opuštajući jednosatni tretman za leđa koja me ubijaju od sjedenja u uredu satima.
Uz to što su mirisni štapići ubili sve receptore njuha u mom nosu (koji sad prepoznaje samo miris ylang ylanga), moja brkata maserka, koja je u srednoj valjda bila sumo prvakinja, nije dijelila moju viziju. Cvilio sam kao curica i ostavio tragove noktiju na stolu za masažu. Rekla je da je normalno da me sve boli iduća dva dana.
S druge strane, gđa. Žena je uživala. Isprobala je sve tretmane, uključujući hidratiziranje lica vilinskim suzama i poticanje cirkulacije masažom vječnim kamenjem sa Tibeta. Do 8 sati navečer je u svoj gusti raspored između tretmana uspjela ugurati i coctail happy hour, tako da je u 9 već spavala. Umjesto planirane večere i odreska o kojem sam maštao cijeli dan, gledao sam kabelsku.
Scenarij #2: Vikend koliba u planinama
Ti zamišljaš apsolutni mir i tišinu, ugodnu večer pred kaminom ispred kojeg zagrljajem štitiš gđu. Ženu dok kroz prozor gledate kako polako pada snijeg. Ujutro ustaješ i otvaraš vrata od kolibe, budi te oštar hladan zrak. Osjećaš se kao pravi muškarac u kontaktu sa prirodom i divljnom.
Kako to izgleda u praksi? Putem do vikendice ona ti objašnjava kako se, statistički gledano, gotovo 80 posto horor filmova događa baš u šumi. Doživljava psihički slom i napad panike kada joj kažeš da su najbliže kuće udaljene 5 kilometara. Baš sad se sjetila da, zamisli, u šumi žive medvjedi. I vukovi i lisice. I puhovi. Svi oni su jednom riječju-neprijatelji!
Gorski kotar i strah od divljine
Napokon stižemo u kolibu, do koje je gđa. Žena razvila sindrom merkata. Na svaki šum se ukipi, spremna alarmirati ostatak čopora. Već vidim da će ovo za nju biti aktivni odmor. Odlučila je da nema šanse da izađe iz kolibe do polaska natrag kući, jer tko zna što ju može dočekati vani.
Ono što sigurno znam za ubuduće je da više nikada, ali nikada neću odvesti ženu u vikendicu u planinama koja ima staklene stijene. Ali nikad. Na rubu suza mi objašnjava kako smo oboje mamac u izlogu za gladne medvjede i vukove i da je nehumano na takvu staklenu stijenu staviti zavjesu koje ne ide skroz do poda. Ovako, ako nam se nešto i približi, može samo vidjeti šape i zamišljati što je iza ostatka zavjese.
Otvaram bocu vina koju smo čuvali za večer i natačem joj čašu da se malo smiri. Nakon tri čaše i dva reda plakanja, ona u 9 sati spava kao beba. Ja igram Clash Royal. U šumi.
Scenarij #3: Vikend na seoskom imanju
Ako i dalje razmišljate kamo na vikend putovanje, ovo je varijanta koja možda ima najmanje neočekivanih zapleta, no svejedno ih moram reći. Moje razmišljanje je bilo; što se može dogoditi na eko imanju, koje si unajmio samo za sebe, u selu koje ima svega jedanaest stanovnika? Odgovor je- puno toga.
Imanje kao takvo je stvarno odlično. Mir, tišina, u dvorištu čak imamo i jezerce sa ribama i žabama. Hrana je fenomenalna i 100 posto domaća, a navečer nema aposlutno nikoga oko tebe. Ne na način kako u šumi nikoga nema oko tebe, što je gđi. Ženi jako važno.
Prvo jutro, odmah nakon buđenja, kao pravi muškarac idem nacijepati drva. Ovaj plan završava sa posjekotinom od pet centimentara uzduž palca i količinom krvi od koje gđa. Žena skoro pada u nesvjest. Jedina prva pomoć koju mi domaćin nudi je rakija. Nakon zalijevanja uništenog palca rakijom i ja skoro padam u nesvjest, ali šutim. Jer tako pravi muškarci liječe rane, jel.
Domaćin imanja je malo čudan, ali skroz simpa tip. Samo nije mi jasno kako uspijeva dogovoriti dolazak stranih turista, kojih kako čujem ima puno. Čovjek ne zna riječi engleskog. Ubrzo mi postaje jasno kako. Nakon što sam slučajno pred njim na engleskom jeziku zalutalom bračnom paru iz Njemačke objasnio kojim putem doći do najbližeg grada, on mi nekako usputno daje ulogu turističkog vodiča. Svakog stranog turista koji dolazi na imanje u iduća dva dana on spontano usmjerava na mene. U bilo koje doba dana, jer ja sam „njegov čovjek“ i razumijem što ljudi govore.
Gužva u selu sa jedanaest stanovnika
Uz ulogu turističkog vodiča, shvatio sam i da jezerce u dvorištu može biti problem. U dva dana boravka na imanju, u kući koju smo rentali da bi bili sami, imali smo par pokušaja kampiranja ispred kuće na crno. Jutarnju kavu prije polaska natrag nam je prekinula peteročlana obitelj koja je ležerno ušla u dvorište, stavila deku na travu ispred nas i rekla da oni nedjeljom uvijek ovdje dolaze. Iznenađenje je bilo obostrano.
I da, ne smijem zaboraviti prvu susjedu u kući do imanja. Zove se Mara i ima 96 godina. Mara jako voli pričati, vjerojatno jer je usamljena u selu od 11 ljudi. Ali nekako, ne ideš na vikend u selo od 11 ljudi, da bi se stjecao nove prijatelje. Uglavnom, Mara je ispričala gđi. Ženi sve – od toga kako je bilo za vrijeme Drugog Svjetskog rata do recepta za ajvar.
I tako smo za dva dana boravka u selu od 11 ljudi, stekli 5 novih prijatelja-uglavnom stranaca, posjekotinu koja je trebala šivanje ali je zaliječena rakijom i praksu za rad u turističkoj agenciji. Shvatio sam da sam živio u zabludi. Pitoma slavonska sela su puno dinamičnija i življa nego što mislite.
I vi razmišljate kamo na vikend putovanje ? Nadamo se da su vam naši savjeti pomogli oko odluke koja mjesta posjetiti. A ukoliko vam treba savjet kako obračun putnih troškova učiniti jednostavnijim, samo uključite Gooma sustav!
