Arhiva starom cestom do mora - Gooma

Put na more autocestom ili magistralom-evo što se više (ne)isplati! II dio

editor — Fri, 09 Aug 2019 15:08:44 +0000

Put na more autocestom ili magistralom-evo što se više (ne)isplati! II dio

Nakon dva živčana sloma zbog putovanja na more autocestom, ovaj puta izabrao sam biti pametniji. Uvjeren da psihologija mase tjera ljude da biraju autoput, odlučujem se na put starom cestom do mora koji je daleko jeftiniji i manje stresan. Objašnjavam djeci da ćemo putem lijepo stati na ručak,kako će gledati predivne gradove, mjesta i prirodu kroz prozor auta, uvjeren da je ovo super odluka za cijelu obitelj.

Krećemo rano ujutro, ali ovog puta bez stresa, jer znam da nema stajanja u kolonama i kaosa na naplatnim kućicama. I stvarno, put je skroz ok. Većinu vremena možeš se voziti sasvim solidnom brzinom, po ograničenjima naravno. Jer ne želim se razvesti. Ako se unaprijed pripremiš na to da je ovo relacijski dulja ali generalno puno ležernija i jeftinija opcija putovanja na more, ovo je super izbor.

Do prvog uspona! Kritične točke na kojima većina turista mora birati hoće li se riješiti stvari ili putnika da bi nastavili put. Mogu samo zamisliti agoniju 1,2 litrenog motora koji sa 5 putnika, 8 kofera, psom, šatorskim krilom, putnim frižiderima, jastucima sa sofe, 3 bicikla i obaveznim Thuleom na krovu pokušava savladati nagib od 4 posto. Čujem ga kako plače i govori „ Samo me pusti da umrem!“

Kad ideš starom cestom do mora, sporije se voziš i zato možeš bolje pogledati što sve ljudi zapravo nose sa sobom na godišnji. Apsolutni pobjednik u ovoj kategoriji je bio vozač njemačkog terenca koji je vukao kamp-kućicu i nije mu sve stalo u nju. U kamp kućicu! Pa je još montirao Thule na krov. Jadan čovjek. Dajem desnu ruku da unutra nisu bile njegove stvari.

Zavoji, krivine i Jadranska magistrala

Već nakon sat vremena vožnje magistralom, shvatio sam da je to super opcija ako ideš sam. Mislim ja se zabavljam. Ali vrlo brzo zaključiš da je broj zavoja proporcionalan mučnini klinaca koji su, naravno, opet pojeli sve što su imali kraj sebe u prvih pola sata putovanja. Mislim da u životu nisam toliko puta stao na putu. Nakon nekog vremena postalo mi je čudno ako se krećemo.

Jedina dobra stvar kod zaustavljanja u „lijevim“ bistroima ( da, bistroima) po putu, je što imaš jedinstvenu priliku evocirati uspomene iz djetinjstva. Konobarica u boroletama, metalni zvuk hita Miše Kovača na radiju, plastične stolice, bezvoljno lice lokalca koji je inventar za šankom, žena, ja i dvoje djece. Na trenutke se činilo kao da putujemo u 1984. godinu, a ne na more.

Pokriva li kasko krave?

Nakon prvih 200 kilometara, i nakon što je djeci prestalo biti muka, stajemo kod kultnog Macole na janjetinu. Mi i otprilike 854 Čeha, Slovenca, Mađara, Bugara, Nijemca, Austrijanca i Kineza. Sudeći po nacionalnosti gostiju, mislim da se Macola reklamira i na Djevičanskim otocima.

Ispred nas je toliko turista, da mislim da će naše janje odrasti i zasnovati obitelj dok dođemo na red. Nakon sat vremena uspijevamo se nekako iskopati oz ove gužve i nastavljamo put.

Do Splita sam uspio obići sve tipove vozila koje jedan prosječan auto može obići; 15 autobusa,27 kamiona, 8 kamiona-šlepera, 14 kombija i 5 traktora. Mislim da samo nisam obišao vozilo Gorske službe spašavanja i amfibiju.

Dva puta smo uletjeli u krdo krava na cesti, od čega smo se jedan put čak i vozili u krdu par kilometara. Klinci su uživali. Ja sam razmišljao o tome pokriva li kasko krave. Ponovno dolazim u Split sa jednim živcem. Ok, uštedio sam hrpu novca. Ali krenuo sam na put sa 45. godina, a imam osjećaj da sam stigao sa 60. Bolje da sam krenuo u toplice nego na ljetovanje.

Magistralom na more- zaključak!

Ako gledate samo financijski aspekt ovog izbora, put starom cestom do mora definitivno je bolja opcija. Od Zagreba do Splita uštedite samo 400 kuna na cestarini, a ako uzmete u obzirom i prosječnu potrošnju auta, dodajte tome i minimalno jedan tank goriva. Dakle, po pitanju uštede put magistralom se svakako isplati.

Jedini problem je u 50 drugih otegotnih okolnosti na putu na koje ne računate a morali bi, a zbog kojih ionako relacijski dulji put postaje još sporiji. Izračunao sam da smo izgubili barem dodatna 2 sata na ručak, obilazak lokalnih bistroa i zabačenih benzinskih postaja zbog probavnih smetnji klinaca, 3 štanda na kojima je žena kupila domaće smokve, ovčji sir i još nešto, ne znam što. Bilo mi je na kraju više svejedno zbog čega stajemo.

„Sine, samo gledaj ravno!“

Djeca su me pitala oko 250 puta jesmo stigli na more, zašto nismo i kada ćemo. Od divnih krajolika koje su mogli vidjeti putem, nisu vidjeli ništa, jer su zbog mučnine uglavnom morali gledati ravno kroz šajbu. Idućem godine na put smiju nositi samo one dijetalne kekse za koje me uvjeravaju da su od riže. Ja sam siguran da tako zbrinjavaju višak stiropora.

Moj zaključak? I autoput i stara cesta će vas koštati živaca. I vremena. Nema šanse da igdje na putu do mora izbjegnete gužve, vozače kojima treba oduzeti vozačku i prenatrpane turiste koji prkose zakonima fizike. Zato, koje god vrijeme putovanja da računate, dodajte još dva sata minimalno. Pa neka vas ugodno iznenadi ako put bude kraći.

Isplati li se stara cesta financijski? Bez razmišljanja, da! U usporedbi sa troškom putovanja autocestom, pojeli smo kilu janjetine, pokupovali domaćih proizvoda putem i opet stigli na trajekt u Split u debelom plusu. Kojim putem ove godine idem do mora? Još ne znam. Sjedim u hladu i njegujem onaj jedan živac. Mislim da mu je to potrebno pred put.

Nadamo se da smo vam pomogli oko dileme da li starom cestom na more ili autoputom. A ako vam treba pomoć u planiranju putnih troškova, ne morate tražiti dalje! Već danas preuzmite besplatnu demo verziju Gooma sustava. Nama prepustite obračun putnih troškova, a vi uživajte na godišnjem odmoru.

Objava Put na more autocestom ili magistralom-evo što se više (ne)isplati! II dio pojavila se prvi puta na Gooma.

Put na more autocestom ili magistralom- evo što se više (ne)isplati!

editor — Fri, 02 Aug 2019 09:15:52 +0000

Put na more autocestom ili magistralom- evo što se više (ne)isplati!

Došao je i taj dan. Trijumfalno odlazim s posla ispraćen zavidnim pogledima kolega, koji će se još barem par tjedana „kuhati“ u uredu prije početka godišnjeg. Zračim energijom kakvu može dati samo dva tjedna bez sastanaka i razmišljanja o projektima. Moj plan je da mi jedini intelektualni napor u iduća dva tjedna bude razraditi strategiju za ulazak u 9. arenu Clash Royala.

Obitelj je napokon spremna za put na more! Klinci su spakirali sve što se da napuhati i svaku igračku koju su dobili valjda od dana rođenja ( uključujući i one kojih su se tek sad sjetili da ih imaju). Žena se pakira od sredine 5. mjeseca i nakon 3 selekcijska kruga uspjela je spremiti „ono osnovno“ u 2 kofera. Gledam u auto i mislim kako se ovog gepeka ni Čeh ne bi postidjeo. Jedino nam još fale u njemu jastuci sa sofe u dnevnoj sobi i bakin goblen.

Imamo pola stvari koje nam nikad neće trebati, ali napokon krećemo. Uz vječnu dilemu – izabrati autoput ili doći starom cestom do mora ? Pošto imam iskustva i sa jednom i sa drugom rutom, odlučio sam se prisjetiti svojih iskustava. Da, vrlo su subjektivna, ali možda nekome pomogne. Možda meni pomogne, jer pred put na more i dalje razmišljam koji izbor će me koštati manje vremena, novca i živaca.

Izlog broj #1 – „Sjaj i raskoš autoputa“

Put na more je uvertira u dvotjedno uživanje. Sve dok prvi puta ne izabereš putovati autocestom subotom. Ili petkom i nedjeljom. Ili bilo kojim drugim „lijevim“ danom u tjednu za koji nisi nikad mislio da će biti gužva, ali je, mudri! Zato jer je ljeto i svi idu na more. Savršeno sam izračunao da je optimalno vrijeme polaska na put u 5.23 ujutro, jer tad nikoga neće biti na cesti ( u tom trenu još 20.000 vozača koji kreću prema autoputu si misli isto).

Dolazimo do naplatnih kućica u Lučkom bez problema i mislim si „To je to!“ Počinje savršen godišnji. Žena je raspoložena , klinci se zabavljaju iza u autu, iako još uvijek nisu svjesni da su budni. I onda, samo 2.45 minuta kasnije- mi smo u koloni. Što se može dogoditi u pola 6 ujutro da je već takav zastoj na autoputu? Prebacujem radio na HRT1 i dok prisiljavam mozak na slušanje hrvatskog popa „na tašte“ čekam HAK-ovo „ Stanje na cestama“.

Oprez! Lisica na cesti

Uz radove na svakih 5 kilometara dionice, na autoputu je lisica. Da, lisica! O, živote nepravdo! Trebao sam starom cestom do mora! Slušam HAK vijesti o lisici na hrvatskom, njemačkom i engleskom. I moram reći da ne znam što bi mislio da sam stranac u ovom trenutku. Hrvatska verzija vijesti o lisici na cesti je uključivala svjedočanstva vozača, opis lisice i pogleda koji je imala u trenutku kada je uočena na cesti te njenu obiteljsku anamnezu.

Engleska verzija vijesti je glasila otprilike „There`s an animal on the road. Drive carefully!“ Pa si ti misli što je na cesti! Nadam se da HAK zna da nije isto da li izbjegavaš ježa ili jelena lopatara, bez obzira iz koje si zemlje.

Nakon sat i 45 minuta stigli smo do Jastrebarskog. Raspoložen sam kao prosječna žena u pms-u. Žena je pms-u i nije dobro kad nam se ciklusi preklapaju. Djeca su luda. Pojeli su sve slatkiše, grickalice i sendviče kao da se sprema apokalipsa. Sada u sebi imaju toliko šećera da bilo kakav pokušaj njihovog smirivanja gubi svaki smisao. Nakon pola sata vrištanja, mlađi je napokon zaspao s čokoladnim muffinom u ruci. I na nosu. I čelu. I tapacirungu u autu. Sretan sam.

Kultura vožnje ili zašto autoput ima dvije trake?

Napokon se počinjemo kretati i nakon ravno 5 minuta, čujem tihi glasić kako izgovara „Tata ?“. Lagano mi počinje titrati lijevi kapak, jer znam što slijedi. Moramo stati. Opet! Dijete br.2 mora na toalet. Žurimo do prve benzinske, jer je užasno hitno. Djeca nikad ne kažu da moraju na wc kada to trebaju, nego sat vremena poslije. Valjda da ne izgubiš na dramatičnosti trenutka. Ja samo razmišljam o svim onim autima koje opet trebam obići kad nastavimo put.

Ponovno smo na autocesti. Dok vozim razmišljam o tome kako stranci doživljavaju lijevu traku na autocestama u Hrvatskoj. Nakon godina i godina vožnje, službenih putovanja na koja ne idem bez Gooma sustava, zaključio sam da im naša lijeva traka uglavnom dođe kao mjesto za kontempliranje ili suočavanje sa strahom od brze vožnje. Nešto kao autoškola za pretjecanje.

Mađarski „prijatelj“ i kako ne imati slom živaca

Ispred mene je kombi mađarskih registracija. Zadnjih 15 minuta. Vozi se 116 km/h i on obilazi. Jedini problem je što obilazi aute i kamione koji se tek naziru na horizontu. Ovom brzinom doći ćemo do njih negdje oko utorka. Na sam obris vozila u daljini, on je u lijevoj traci. I nisu bitni auti iza njega, ni brzina kojom se kreću. Sve je to relativno za mog mađarskog prijatelja. Imam ga pravo zvati prijateljem obzirom na to koliko vremena sam iza njega.

Trudim se ostati miran i ne živcirati se. Ja sam psihički jači od ovakvih provokacija na cesti! Idem na more i nema šanse da me išta naživcira. Dvije minute kasnije …totalno pomračenje uma. Da pas..BEEEP…..i turisti..i Mađarska….tko ti je dao vozačku..BEEP….jedan??! Jel znaš ti čemu služi lijeva traka …BEEP ?!? Jedino što želim u tom trenutku je imati rollbar i rasčistiti lijevu traku od pošasti nevozača.

Žena vrišti na mene, koči rukama i nogama, ostavlja otiske dlanova od kočenja po autu, želi razvod kao i uvijek kad putujemo na more. Samo vidim da otvara usta, ne čujem ju što priča, jer ovo je između mene i njega. Trubim mu već 5 minuta sa upaljenim lijevim žmigavcem. Ne znam, možda je slijep i gluh. To bi bilo jedino logično objašnjenje. Nakon pola sata, Mađar se napokon miče u desnu traku. Gledam ga u oči dok ga pretičem. Nema jezične barijere, zna što mu govorim.

Uz ovakv tip vozača ima i posebna kategorija onih „bez trake“. Da smo u zraku, oni bi valjda bili „nevidljivi lovci“. Kako ih prepoznaš? Po najvećoj gužvi na autoputu, oni su svugdje. Voze se po zaustavnom traku, prebacuju iz desne u lijevu traku i obrnuto, samo da bi nakon pola sata bili ravno 10 metara ispred tebe. Kakav…BEEP….Karma je čudo.

Autoput kao opcija – zaključak

Nakon 7 od planirana 4 sata putovanja do Splita, napokon stižemo do trajektne luke. Stali smo 4 puta. Zbog svakog od tih zaustavljanja morao sam ponovno obilaziti sve aute, kamione i autobuse koje sam već obišao. Na putu su bile 2 prometne, dva puta kolone po par kilometara, i lisica. Imam 3 nova „prijatelja“ iz lijeve trake- dva Mađara i jednog Čeha. Dva puta sam se želio potući. Dakle, ušteda vremena na autocesti je vrlo relatiavn pojam i ovisi ponajviše o konstelaciji zvijezda u trenu kad krećeš na put.

Putem smo uspjeli kupiti najskuplje sendviče i čips na ovoj strani zemljine polutke i luftmadrac koji je koštao toliko da od njega očekujem da mi rješava uredske poslove kad se vratim s godišnjeg. Uz duplo veći trošak goriva i 200 kuna cestarine u samo jednom smjeru ( cijena je naravno viša u turističkoj sezoni), moj godišnji još nije ni počeo, a ja imam još samo jedan živac. Jedino što taj živac želi je sjesti u hlad i popiti hladno pivo.

Dok čekam trajekt, razmišljam kako sam za trošak puta tamo i nazad, uz cijenu trajekta koja je ravna sedmodnevnom krstarenju Karipskim morem, mogao uplatiti 10 dana all inclusive u Grčkoj. Stigao sam na more uz čvrstu odluku da više ne idem na godišnji!

Žena mi govori da nisam normalan. Ne znam, možda iduće godine odem starom cestom do mora. Zanima vas kako je izledalo to iskustvo? Pročitajte u idućem Gooma blogu.

Zanima vas i kako izgleda otići na službeni put bez gnjavaže oko obračuna putnih troškova? Onda već danas preuzmite besplatnu demo verziju Gooma sustava.

Objava Put na more autocestom ili magistralom- evo što se više (ne)isplati! pojavila se prvi puta na Gooma.